1. Šta predstavlja lečenje bolesti zavisnosti?
Postoji više vrsta droge i programi lečenja u zavisnosti za svaku od njh se moraju razlikovati. Lečenje varira i kada je reč o specifičnim.
karakteristikama pacijenta. Problemi vezani za zavisnost mogu u velikoj meri da variraju veoma značajno od osobe do osobe. Zavisnici dolaze iz različitih sfera života, mnogi pate od duševnih bolesti, imaju profesionalne, porodične, zdravstvene i socijalne probleme koji otežavaju, shodno tome lečenje varira od pacijenta do pacijenta. Ne postoji šablonsko lečenje.
Čak i ako je nekoliko problema povezano, težina same zavisnosti široko varira od čoveka do čoveka. Takođe, postoji veliki broj naučno potkrepljenih pristupa u lečenju zavisnosti. Lečenje bolesti zavisnosti mora obuhvatati psihoterapiju (savetovanje, kognitivna i bihejvioralna terapija) i lekove, odnosno kombinaciju ovih terapija. Bihejvioralne terapije nude ljudima strategije za borbu (koping) za žudnjom, uče ih načinima da izbegavaju droge l spreče recidiv i pomažu im da se nose sa recidivom ukoliko do njega dođe.
•Kada ponašanje zavisnika dovede u visok rizik za AIDS ili neke druge infektivne bolesti, bihejvioralne terapije mogu pomoći u smanjenju rizika prenosenja i širenja tih bolesti. Podrška i proporuka za medicinske, psiholoske i socijalne ustanove su za mnoge pacijente veoma važne komponente lečenja.
Najbolji programi lečenja nude kombinaciju terapija i usluga koje su kreirane individualno i u zavisnosti su od uzrasta, rase, kulture, seksualne orijentacije, pola, roditeljstva, smestaja i zaposlenja, kako bi udovoljili potrebama svakog pacijenta pojedinačno. Lekovi kao što su antidepresivi, stabilizatori raspoloženja ili neuroleptici mogu biti ključni za uspeh lečenja kada pacijenti imaju istovremeno i mentalni poremećaj kao što je depresija, anksioznost, psihoza i slicno. Lečenje može da se izvede na mnogo načina, uz više različitih metoda, i moze biti različitog trajanja. Pošto je bolest zavisnosti hronicni poremecaj okarakterisan povremenim recidivima, kratkotrajan, jednom izveden tretman obično nije dovoljan. Za mnoge je lečenje dugotrajan proces koji uključuje višestruke pokušaje apstinencije i intervencija.
2. Zašto zavisnici sami ne mogu da prestanu da uzimaju drogu?
Skoro svi zavisnici u početku veruju da oni sami mogu da prestanu da uzimaju drogu i većina njih to i pokuša pre odlaska na lečenje. Međutim, većina ovih pokušaja završava neuspehom u postizanju trajne apstinencije.
Istraživanja su pokazala da dugotrajna zloupotreba droga uzrokuje značajne promene u funkcionisanju mozga, koje ostaju i opstaju dugo nakon sto pojedinac prestane da upotrebljava drogu. Te promene, imaju mnogo bihejvioralnih posledica, uključujući i prinudu za uzimanjem droge uprkos negativnim posledicama, sto je i osnovna karakteristika bolesti zavisnosti.
Shvatanje da zavisnost ima značajnu biološku komponentu može pomoći da se objasne teškoće sa kojima se pojedinac susreće u pokušaju postizanja i održavanja apstinencije bez lečenja.
3. Koliko je efikasan tretman bolesti zavisnosti?
Lečenje bolesti zavisnosti je isto tako uspešno kao i lečenje drugih hronicnih bolesti kao što su dijabetes, hipertenzija ili astma. Osim uspostav|janja apstinencije cilj lečenja je da vrati pojedinca na produktivno funkcionisanje u porodici, na poslu i u društvu. Rezultati lečenja pojedinca zavise od stepena i prirode postojećih problema, primerenosti komponenti lečenja tom pojedincu i od stepena aktivnog angažovanja pojedinca u procesu lečenja. Mere efikasnosti obuhvataju i nivoe kriminalnog dosijea, funkcionisanje u porodici, sposobnost zapošljavanja i opšte zdravstveno stanje.
4. Koliko obično traje proces lečenja bolesti zavisnosti?
Pojedinci kroz proces lečenja bolesti prolaze različitom brzinom, pa se ne može unapred odrediti dužina lečenja. Ipak, istraživanja su nedvosmisleno pokazala da dobri rezultati zavise od adekvatne dužine tretmana. Uopšteno, za bolničko ili vanbolničko lečenje tretman kraći od 90 dana ne garantuje efikasnost, a tretmani koji traju duže pokazuju znatnu efikasnost. Mnogi ljudi napuste lečenje rano, tj. pre nego što osete sve prednosti koje im lečenje pruža.
Trajno dobri rezultati mogu zahtevati više od jednog pokušaja lečnja. Mnogi zavisnici su iskusili višestruke epizode kumulativan pozitivan uticaj lečenja koje su imale
5. Šta pomaže zavisnicima da ostanu na lečenju?
Pošto dobri rezultati često zavise od zadržavanja osobe dovoljno dugo u procesu lečenja da bi usvojila njegove koristi, veoma su značajne strategije za održavanje pacijenta u programu lečenja. Hoće li pacijent ostati na lečenju, Zavisi i od pojedinca i od programa.
Faktori koji utiču na pojedinca tiču se angažovanosti i izdržlijivosti, ukjučujući motivaciju za promenom zavisničkog ponašanja, stepen podrške porodice i prijatelja i zavise od pritiska sudstva, poslodavca, socijalnih ustanova ili porodice.
U okviru programa uspešni terapeuti sposobni su da uspostave pozitivan terapeutski odnos s pacijentom. Terapeut mora da bude siguran da je napravio dobar plan lečenja i da se tog plana pridržava, tako da pacijent zna šta ga očekuje u toku tretmana. Neki lični problemi, kao što su teška duševna bolest ili kriminalni dosije, povećavaju verovatnoću da će pacijent napustiti lečenje.
Često se zahteva intenzivan motivacioni pristup s ciljem da se takav pacijent zadrži u programu. Zato pravne i socijalne usluge treba da budu dostupne pacijentima, a tretman treba da obuhvati kontinuiranu brigu, odnosno brigu o pacijentu i posle lečenja kako bi se obezbedila njegova kompletna resocijalizacija i nakon formalnog završetka lečenja.