Preventivni i edukativni program za roditelje i decu uzrasta od 13-17 godina
Cilj prevencije je upoznavanje roditelja sa svim karakteristikama perioda adolescencije kroz koji deca neminovno prolaze, zatim upoznavanje roditelja i dece sa svim svojstvima droga koje se deci danas nude i njihovim negativnim efektima, a potom i sa okolnostima u kojima se to najčešće dešava. Sledeći cilj prvencije je da pomogne deci da izgrade sopstveni negativan stav prema drogama i, što je jako važno, negativan stav prema osobama koje ih koriste. Deca moraju da nauče kako da u situaciji kada im se droga nudi naprave pravilan izbor odnosno kako da odbiju drogu i onoga koji je nudi. Ovde je vrlo važno da deca znaju zašto to čine, što pretpostavlja da su dobro edukovana i da imaju izgrađen negativan stav prema drogama i svemu onome što je za njih vezano.
Najjasnija poruka koju prevencija treba da prenese detetu jeste da je droga izuzetno opasna, da izaziva tešku i teško lečivu bolest i da kao takva ne može i ne sme da bude predmet njegovog interesovanja
Uobičajene zablude adolescenata
„Šta je tako strašno ako pušim marihuanu? Ali, to je samo marihuana“ ili „To je samo alkohol,“ obično kažu. „To je prolazan period.“ „To rade svi, od tinejdžera se očekuje sve da proba!“ Ne više, svet se promenio, a tako isto i droge. Zapravo, marihuana je danas jača nego ikada pre. Droga i alkohol dovode do mnogih negativnih posledica, i što je najvažnije, mozak i telo adolescenata se još razvijaju i zloupotreba supstance može poremetiti razvoj nezavisne ličnosti i osujetiti napore za uspostavljanje sopstvenog identiteta.
Eksperimentisanje samo s marihuanom, može takođe dovesti do zavisnosti. Neće svako postati zavisnik, ali to je vrlo opasan put i ne postoji način da saznamo ko će postati zavisnik a ko neće. Za određeni procenat adolescenata eksperimentisanje sa supstancama je samo prolazna epizoda u odrastanju, dok je kod drugih eksperimentalna faza - uvod u bolest. Rano obrazovanje i svesnost o problemu je jako moćno sredstvo u borbi protiv zloupotreba droge. Stavovi i verovanja mogu da budu ustanovljeni i utvrđeni vrlo rano. Veštine naučene u detinjstvu detetu će pomoći da ne načini grešku u kritičnom momentu. Dete mora što pre naučiti o štetnosti droga i ne sme se dozvoliti da ga dezinformišu druge mlade osobe koje se već drogiraju, jer će mu one sigurno ponuditi drogu!
Deca koja počinju da eksperimentšu sa drogama pre navršenih 16 godina u znatno većem procentu postaju zavisnici, nego oni koji probaju drogu sa 22 ili više godina. Upravo je takav trend i u našem društvu da „adolescenti“ počinju da eksperimentišu sve ranije i ranije.
Prevencija recidiva
Kognitivno-bihejvioralna terapija, uspostavljena je najpre za lečenje alkoholizma i kasnije je adaptirana za lečenje zavisnosti od kokaina i heroina. Kognitivno-bihejvioralne strategije su bazirane na teoriji da procesi učenja igraju presudnu ulogu u razvoju štetnih bihejvioralnih obrazaca, Osobe uče da prepoznaju i promene problematična ponašanja. Prevencija recidiva obuhvata nekoliko kognitivno-bihejvioralnih strategija koje olakšavaju apstinenciju, ali i obezbedjuju pomoć ljudima koji su imali recidiv.
Prevencija recidiva u lečenju zavisnosti od heroina i kokaina sastoji se od čitavog niza strategija koje imaju za cilj povećanje samokontrole.
Specifične tehnike uključuju istraživanje pozitivnih i negativnih posledica kontinuirane upotrebe supstance, samonadziranje kako bi se rano prepoznali momenti žudnje i da bi se identifikovale visokorizične situacije. Potom se razvijaju strategije za koping i izbegavanje tih visokorizičnih situacija i žudnje za drogom. Centralni element ovog programa je anticipacija problema pacijenta sa kojima će se verovatno suočti i pomaganje pacijentu da razvije efikasne koping strategije. Istraživanja pokazuju da veštine koje pacijenti nauče kroz terapiju prevencije recidiva ostaju i nakon završenog tretmana. Po jednoj studiji, dokazano je da su osobe, koje su prošle kognitivno-bihejvioralni metod, održale rezultate koje su postigle za vreme lečenja i nekoliko godina nakon tretmana.
NAUČNI PODACI O RIZICIMA EKSPERIMENTISANJA
Ima više omladine koja se leči sa dijagnozom prvog stepena zavisnosti od marihuane nego od svih ostalih kombinovanih droga.
Istrazivanje Američkog nacionalnog instituta za zloupotrebu droga i alkohola iz 1998. pokazalo je da ako dete sa 15 godina počne da pije, ono ima više od 40 odsto šansi da postane zavisnik kad odraste.
Deca počinju da puše marihuana mnogo ranije nego pre.
Kasnih 60-tih godina prolog veka samo 30 odsto onih koji su probali marihuanu imalo je manje od 18 godina, a 2001. cak dve trecine (oko 67 odsto) onih koji su probali marihuanu bilo je made od 18 godina.
Marihuana utiče na budućnost, koncentraciju, opažanje, koordinaciju i brzinu reakcije, a te veštine su značajne za učenike i studente, vozače i druge profesije. Ti efekti marihuane mogu trajati i do 24 sata nakon uzimanja ove supstance.
Upotreba marihuane otežava procenu udaljenosti u prostoru, a samim tim je sporije i reagovanje na signale i znakove na putu.
Pušenje marihuane dovodi do promena u mozgu, koje su slične onima izazvanim kokainom, heroinom ili alkoholom.
Kako i kada će uživalac narkotika postati zavisnik, zavisi od individue.
Istraživanja pokazuju da će deca koja koriste alkohol i duvan verovatnije koristiti marihuanu od dece koja ne koriste ove supstance, a veća je verovatnoća da će deca koja koriste marihuanu upotrebljavati i druge narkotike.
Rano obrazovanje i svesnost o problemu je jako moćno sredstvo u borbi protiv zloupotreba droge. Stavovi i verovanja mogu da budu ustanovljeni i utvrđeni vrlo rano. Veštine naučene u detinjstvu detetu će pomoći da ne načini grešku u kritičnom momentu.
Naučite dete što pre o štetnosti droga i ne dozvolite da ga dezinformišu druge mlade osobe koje se već drogiraju, jer će mu one sigurno ponuditi drogu!
Sve više istraživanja pokazuje da roditelji imaju presudnu ulogu u prevenciji zavisnosti kod adolescenata. Roditelji imaju presudan uticaj na život deteta i vaši roditeljski postupci su jako važni. Sve više istraživanja dokazuje da će deca koja imaju jake, bliske veze sa svojim roditeljima, mnogo ređe zloupotrebljavati droge.
Vezanost proizlazi iz pronalaženja načina da uživate u bliskim kontaktima sa svojim detetom, od igranja do tihih razgovora pred spavanje, i da budete sigurni da uvek pažljivo slušate kad dete ima nešto da vam kaze.
Takođe, dobri roditelji su spremni da nauče nešto o tinejdžerskom svetu svog deteta sa minimumom prosuđivanja, davanja lekcija i zakeranja. To se postiže ako ste roditelj s autoritetom, ako postavljate pravila zajednički i na fleksibilan način, umesto da ste roditelj, pristalica poslušnosti bez pogovora, ako namećete krute, stroge propozicije i nacin života.
Deca koja počinju da eksperimentišu sa drogama pre navršenih 16 godina u znatno većem procentu postaju zavisnici, nego oni koji probaju drogu sa 25 ili više godina. Upravo je takav trend i u našem društvu da „adolescenti" počinju da eksperimentišu sve ranije i ranije.
To treba da bude alarm za budenje roditelja dece tog uzrasta, da budu više svesni gde su im deca i šta rade, i da im pomognu u borbi sa društvenim pritiscima da prebrzo odrastaju.